U ožujku prošle godine na splitskom Županijskom sudu osuđen je D.M. iz Trogira, poznatiji kao Komandir Šamil. Za kazneno djelo javnoga poticanja na terorizam dobio je godinu dana zatvora, a određena mu je i mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Samo zahvaljujući uviđavnosti suca naposljetku ipak nije završio iza rešetaka, nego mu je zatvorska kazna zamijenjena radom za opće dobro.
Podsjetimo, Trogiranin je u trenucima dokolice odglumio obraćanje šefa marksističke oslobodilačke frakcije svojim sljedbenicima, pozvao na obračun s imperijalističkim centrima moći, a što je objavio na YouTubeu. Iako video nije bio opasan i iza njega nije stajala nikakva stranka, svejedno je kažnjen.
Svjesno raspirivanje
U zadnja dva tjedna na Facebooku i društvenim mrežama bilježi se prava provala sličnoga govora mržnje: ne, doduše, klasne, nego najčešće bratoubilačke, pseudoideološke i nacionalne. Njezini se perjanici, za razliku od redikuloznoga komandira, najčešće nimalo ne šale, nego svjesno raspiruju strah i jezu, a iza istih stoji i itekako moćna stranačka i operativna hobotnica, piše Slobodna Dalmacija.
Najprije je šef varaždinske Mladeži HDZ-a Igor Borovec birače Ive Josipovića javno nazvao jugosmradovima, šef HSP-a AS Jozo Balić iz Šestanovca stranačkoj miliciji naložio i hitno sastavljanje popisa sa 76 imena svojih suseljana koji su se u prvome krugu usudili zaokružiti Ivu Josipovića.
Na posljetku je predsjednica Zajednice žena HDZ-a Katarina Zrinska Rosanda Mijolović Dukić na svojem je profilu u povodu TV sučeljavanja napisala kako je gadljivo gledati televiziju koju vode Srbi, te kako je prva stvar koju treba učiniti kad dođu na vlast srušiti crvenu televiziju.
Nitko ne reagira
Bez obzira što se u sva tri slučaja radi o govoru mržnje još nije ni treptajem reagirala ni jedna državna institucija, pa čak ni DIP.
Svjedočimo tako paradoksu da perjanici jednake vrste nesnošljivosti za svoje impulse ovdje jedanput bivaju odlučno kažnjeni, a drugi put još odlučnije nagrađeni: dok Komandir Šamil iščekuje poziv na društveno koristan rad, desničarski glasnogovornici bez straha čekaju na fotelje i ine političke sinekure u budućoj državnoj administraciji.