Potraga za Splićaninom Matejem Perišem, nestalim u Beogradu u noći s 30. na 31. prosinca prošle godine, ušla je u treći tjedan, a njegov je nestanak i dalje obavijen s mnogo slojeva tajne. Iz dana u dan mediji javljaju o novim dokazima i tragovima, ali oni zasad ne vode daleko, osim ako beogradska policija zbog interesa same istrage, ključne informacije ipak drži podalje od javnosti. I dalje se pretražuju Sava i Dunav, a srpski istražitelji su na temelju snimki nadzornih kamera rekonstruirali dobar dio Periševa kretanja u noći nestanka.
Osim toga, unatrag nekoliko dana spominje se i Splićanka, Periševa poznanica, koja je te večeri također bila u Beogradu i s kojom je on obavio vjerojatno posljednji poziv s mobitela, a čini se da se trebao i susresti s njom.
'Ispravno je što je policija škrta na informacijama'
Podsjetimo, Periš je sa šestoricom prijatelja došao u Beograd dočekati Novu godinu. Te večeri kada je nestao zabavljali su se u noćnom klubu Gotik uz obalu Save. U jednom trenutku Periš je otamo, zasad neobjašnjivo, otišao i otad mu se gubi trag.
Dvadesetak dana nakon mladićeva nestanka, tijek istrage prokomentirao nam je Branko Lazarević, umirovljeni kriminalistički inspektora i nekadašnji šef ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke.
''Čini mi se da beogradska policija dobro radi, barem po pitanju informacija koje kapaju na kapaljku u medije. Ako je u pitanju smrt - a ja inače izbjegavam izgovoriti tu tešku riječ, niti je volim čuti - ili ako je netko pridonio da se smrt dogodi, onda zaista treba tajiti informacije. U kriminalistici postoji izraz ''tajna mjesta događaja'', a tu tajnu zna jako malo ljudi: počinitelj, oštećena osoba i eventualno još netko. Ta 'tajna mjesta događaja' jako je bitna za vođenje kriminalističke obrade, poligrafsko testiranje i mnoge druge stvari. S kriminalističke točke gledišta, posve je ispravno što je srpska policija škrta na informacijama", kazao je Lazarević u uvodu.
'Ako se utopio, tijelo se već trebalo pojaviti'
Ako je mladić mrtav i ako se utopio u rijeci Savi, onda je, kaže Lazarević, već prošlo vrijeme kada se tijelo trebalo pojaviti na površini vode.
''Sudska medicina, odnosno medicinska kriminalistika, kaže da u slučaju utapanja osoba obično potone na dno pa nakon pet-šest dana kreću procesi raspadanja u organizmu. Javljaju se plinovi i tijelo postane poput balona te se diže na površinu. Naravno taj proces ovisi i o tome kakva je voda u kojoj je tijelo. Ako je temperatura vode u Savi pet stupnjeva, kako tvrde, onda taj proces možda ide malo sporije. No, tijelo bi se nakon desetak dana trebalo pojaviti, ako je u pitanju utapanje. Ali, ako su riječne struje brže, a tijelo u svojoj putanji naiđe na nekakvu prepreku, onda je moguće da se i ne pojavi na površini. Je li to ovdje slučaj i je li tijelo eventualno dospjelo već u Dunav, možda i u Crno more, to je teško reći'', kaže Lazarević.
Mnogo je nepoznanica, kaže, i oko samog kretanja Mateja Periša nakon što je izašao iz kluba Gotik.
''Je li išao naći se s nekim, je li bježao od nekoga ili trčao prema nekome, kamo je sve hodao...? Policija u Beogradu hvali se da je dosta toga rekonstruirala i vjerujem da znaju više od onoga što javnost zna'', ističe Lazarević.
'Nisu im smjeli reći da ga sami traže po bolnicama'
Tek se unatrag nekoliko dana u medijima - što ne znači da je tako i u policijskoj istrazi – počela spominjati Splićanka, Periševa poznanica, koja je iste večeri bila u Beogradu i s kojom je komunicirao preko mobitela. Lazarevića smo upitali je li, s obzirom na to da se ona ''pojavila'' tek sada, bilo propusta u istrazi.
''Da, ona se pojavila u priči unatrag nekoliko dana, ali postoji mogućnost da je policija znala za nju. Ako ćemo govoriti o propustima u istrazi, čini mi se da ih nema mnogo, barem mi tako izgleda odavde, iz Zagreba. Nemam njihov plan rada pred sobom, ali prema onome što vidim i čujem, moram biti objektivan te ih pohvaliti'', rekao nam je.
Ipak je iznio jednu eventualnu zamjerku.
''Ako je istina da je netko od tih Splićana, društva nestalog mladića, pet sati nakon njegova nestanka prijavio to u nekoj policijskoj stanici i ako je istina da im je tamo neki policajac rekao da se najprije raspitaju po beogradskim bolnicama, onda je to ogromna greška. Taman da su Splićani prijavili nestanak pozorniku na ulici koji hoda 'od kafane do kafane', oni su učinili što su kao građani trebali učiniti. Dalje je sve bilo na policiji, da provjere je li mladić u nekoj od bolnica. Oni imaju mogućnost da na terenu provjere tu informaciju i mogu je imati u roku od pola sata. Ako nije bilo tako, onda je to ozbiljan propust", kazao je Lazarević dodavši da je vrijeme najopasniji neprijatelj onima koji tragaju za nekim.
