Za nuđenje mita novinaru "Telegrama" Dragi Hedlu bivši saborski zastupnik HDZ-a Franjo Lucić u srijedu je, na osječkom Županijskom sudu, nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, ali mu je kazna zamijenjena radom za opće dobro.
Optužnicom iz ožujka 2018. Uskok tereti Lucića da je 26. srpnja 2017. u Požegi novinaru Hedlu, koji je prikupljao informacije o njegovim poslovnim i financijskim transakcijama kao zastupnika u Hrvatskom saboru te njegovih tvrtki, ponudio novčanu nagradu da ne piše o informacija koje je prikupio jer bi mu članak štetio kao saborskom zastupniku i poduzetniku.
Lucića se teretilo da je u telefonskom razgovoru, kojeg je Hedl snimao, novinaru rekao kako će mu za nepisanje teksta platiti tri puta više od naknade koju će dobiti od medijske kuće te da novac "nije u pitanju", a sve u cilju da prikupljene informacije o njemu i njegovim tvrtkama ne bi bile javno objavljene.
Sudsko vijeće ocijenilo je kako je nedvojbeno utvrđeno da je Lucić ponudio novinaru Hedlu mito da ne piše članak o njemu, njegovim tvrtkama i tvrtkama u vlasništvu članova njegove obitelji i da je pri tome postupao s izravnom namjerom.
Umjesto dana u zatvoru dva sata rada
Sud smatra da se svrha kažnjavanja može ispuniti i bez zatvorske kazne jer je Lucić dosad neosuđivan, relativno više starosne dobi i otac četvero djece pa je jednogodišnja kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.
Lucić se nije pojavio na izricanju presude, ali je prethodno, iznoseći obranu, odbacio bilo kakvu kaznenu odgovornost, ustvrdivši da su u snimci razgovora "mnoge stvari izvučene iz konteksta".
Tvrdi kako Hedlu nije želio ponuditi mito niti kupiti šutnju, nego je zamolio da tekst ne bude objavljen upravo u tome trenutku i da se to odgodi jer će objava štetiti njegovoj tvrtki i tvrtki u vlasništvu njegova sina koja je pregovorala o kreditu kod poslovne banke kako bi nastavila poslovanje i zadržala radnike.
Ocijenio je kako Hedlu nije nudio nikakvo mito nego mu je, znajući da je dopisnik novinskih kuća i da je ranije o njemu objavljivao netočne i neprovjerene informacije, rekao da ako je od nekoga dobio tisuću kuna, on će "dati tri tisuće kuna samo da ne piše neistine".
Tužiteljstvo je za Lucića zatražilo bezuvjetnu zatvorsku kaznu, a njegovu obranu ocijenilo relativiziranjem optužnice i protivnom svim izvedenim dokazima.
Zamjenik ravnateljice Uskoka Darko Dodig u završnom je govoru ocijenio kako ovo nije obično podmićivanje, već se radi o teškom i ozbiljnom kaznenom djelu. Smatra da je Lucić kao saborski zastupnik bio dužan štititi i promicati vrednote i moralna načela ovoga društva pa i slobodu medija, a umjesto toga ih je grubo napao, nudeći novinaru novac da ne piše članak.
Obrana ustrajala da Hedl nema status odgovorne osobe pa ni novinara
Obrana je tražila da se Lucića oslobodi krivnje te pritom ustajala kako Hedl nema status odgovorne osobe. Tvrde da mu se stoga nije ni moglo ponuditi mito, jer je bio dopisnik "Telegrama" na temelju ugovora o honoraru i nije mogao samostalno objaviti tekst bez odobrenja glavne urednice.
Odvjetnik Zdravko Dumančić rekao je kako Lucić nije mogao znati ima li Hedl status odgovorne osobe pa da zato nije ni mogao počiniti kazneno djelo.
Drugi Lucićev branitelj Mijo Kladarić u završnom govoru je ocijenio da Hedl nema ni status novinara jer je Zakonom o medijima propisano da je novinar fizička osoba koja se bavi prikupljanjem, obradom i razvrstavanjem informacija za objavu putem medija, temeljem ugovora o radu, što nije slučaj s Hedlom koji je umirovljenik i "piše povremeno o čemu želi".
Ustvrdio je kako Hedl svoje tekstove prodaje različitim medijskim kućama pa da se njegovi novinarski radovi "mogu smatrati svojevrsnom robom koja se nudi na tržištu", a Lucićeva ponuda Hedlu kao novčano obeštećenje osobi koja tekstove nudi na tržištu, za slučaj da novinarski članak, kao roba, ne bude prodan i objavljen.
Nakon izricanja presude tužiteljstvo je najavilo žalbu na odluku o visini kazne.
