Tužan je ovo dan za obitelj jučer poginulog pirotehničara. Iza Vilsona Kulaša ostalo je dvoje malodobne djece. Njegov je šef danas imao najmučniji zadatak, predati tijelo Vilsonovoj supruzi.
U Varaždinu gdje je živio sa suprugom i dvoje djece nitko nema snage stati pred kameru. Jednako osjećaju i njegovi kolege pirotehničari koji su previše pogođeni tragedijom da bi i danas upozoravali na uvjete u kojima rade.
Vilson je radio za Mungose, državnu tvrtku koja posljednjih mjeseci raščišćava milijun i sto metara četvornih šumskog područja kod Okučana, no za taj je posao, poput ostalih kolega, zadnja dva mjeseca primio samo trećinu plaće.
"U ova dva mjeseca tvrtka je izgubila planiranih prihoda negdje oko 2 i pol milijuna kuna. Teško mi je u ovom trenutku reći da je potrebno podići efikasnost. Mungos je tvrtka koja se natječe na tržištu. Kvadrat je jedino mjerilo cijene, plaće i svega ostaloga", rekao je direktor tvrtke Damir Magdić.
Mungosima, baš kao i privatnim pirotehničarima, novac, čiji jedan dio stiže iz državnog proračuna, a drugi iz europskih fondova, osigurava Hrvatski centar za razminiranje. Ondje tvrde, svoje smo obaveze ispunili.
"Inače naš običaj je da ne čekamo plaćanje 30 dana nego da svima platimo u roku 7 do 8 dana, a upravo zbog ovog stanja u Mungosu mi smo zadnja dva do tri mjeseca sve njihove račune obrađivali i plaćali u maksimalno kratkom roku koji je bio dva do tri dana", rekao nam je pomoćnik ravnatelja HCR-a Neven Karas.
Nakon rata za očišćeni se kvadrat plaćalo i više od 15 kuna, danas za upola manje, a plaća se po učinku. "Ako inspektorat i HCR ocijene nakon izvršenog posla da je taj posao dobro odrađen, onda je to cijena i ja se u taj dio kao direktor državne tvrtke ne mogu miješati", kaže Magdić.
I tako se priča vraća na početak, na uvjete u kojima pirotehničari rade riskirajući svaki dan život kako bi zaradili punu plaću. Štrajkovi kažu ne pomažu, a za njihove se probleme čuje tek nakon ovakve tragedije.
