Nitko nije kriv i sve je bilo po zakonu kada je 2014. Grad Zagreb, zapravo gradonačelnik Milan Bandić, odobrio ustupanje štandova u vrijednosti od 308.000 kuna, koliko se godinama navodilo, udruzi "U ime obitelji" Željke Markić.
To je suština danas objavljene drugostupanjske odluke Vrhovnog suda u onome što smo godinama nazivali "aferom štandovi".
Bila je riječ o akciji prikupljanja potpisa za referendum iz listopada 2014. za koju je administracija Grada Zagreba, tada još pod danas pokojnim gradonačelnikom, štandove aktivistima besplatno ustupila na korištenje. USKOK je isprva Bandića teretio za zlouporabu položaja i ovlasti, da bi naknadno tome dodao i trgovanje utjecajem.
Prvostupanjsku presudu kojom su oslobođeni Bandić, nadležni gradski pročelnik Ivica Lovrić i voditeljica "Tržnica Zagreb" Zdenka Palac, Županijski sud u Zagrebu donio je samo četiri godine i tri mjeseca od početka akcije prikupljanja potpisa.
Drugostupanjska odluka Vrhovnog suda stigla nam je, pak, samo daljnjih još tri godine i nekoliko tjedana kasnije.
U prvoj rečenici sažetka pravomoćne presude, što ga je sada objavio Vrhovni sud, stoji da je sud "obustavio kazneni postupak u odnosu na prvog optuženika", odnosno u odnosu na Milana Bandića. U obrazloženju presude precizira se da je to zato što je "u međuvremenu optuženi M. B. umro".
Od čega je Bandić umro ne navodi se, kao što je i iz faksimila obrazloženja drugostupanjske odluke izostavljena oznaka pod kojom je smrt Milana Bandića zavedena u matici umrlih za područje Centar za 2021. godinu. Umjesto toga na tim su mjestima ostavljene tri točkice, odnosno ovako: "…"
U nastavku se navodi da se odbija žalba USKOK-a protiv oslobađajuće prvostupanjske odluke za Lovrića i za Palac. Vrhovni sud, međutim, svejedno navodi da Bandić nije počinio kazneno djelo i objašnjava da je to morao konstatirati kako bi donio pravorijek u vezi dvoje suoptuženih.
Tako je Vrhovni sud konstatirao da to je li Bandić namjeravao donacijom korištenja štandova ostvariti svoje političke privatne interese, "u ovom kaznenom postupku noisu bitne i ne odnose se na predmet optužbe zbog kaznenih djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona".
Riječ je o zlouporabi položaja i ovlasti sa znatnom imovinskom koristi ili štetom, za što zakon predviđa jednu do 11 godina zatvora.
USKOK je, naime, dokazivao da je Bandić u avanturu s donacijom štandova "U ime obitelji" za referendumsku inicijativu ušao kako bi se politički reklamirao po cijeloj Hrvatskoj i tako si ojačao popularnost kao političara.
USKOK je te svoje tvrdnje argumentirao između ostalog i time što je Bandić "novinarima i javnosti govorio neistinu da Grad Zagreb ne financira navedenu kampanju, da je u cijeloj akciji u odnosu na" Željku Markić "htio ostvariti apsolutnu dominaciju i da u stvari od početka i nije imao namjeru platiti troškove akcije".
Vrhovni su, međutim, konstatira ovako:
"Cilj optuženog B. da na navedeni način ostvaruje svoje političke interese je irelevantan jer je postupanje političara, … u situacijama kada legalno obavljanju tu političku ulogu, prvenstveno podliježe političkoj odgovornosti koju one imaju prema biračima. Stoga se u žalbi neosnovano ističe taj politički kontekst u odnosu na postupanje opt. M. B. jer se radi o okolnostima koje nisu predmet ovog kaznenog postupka."
A ako je nedužan Bandić, onda je logično da su nedužni i ostali:
"Niti jedan dokaz izveden u tijeku postupka ne ukazuje da je opt. (Bandić) svojim autoritetom utjecao na opt. (Palac) da bi ona, nemajući za to nikakve osnove, besplatno dala na korištenje navedenoj građanskoj inicijativi 50 štandova."
Prvostupanjsko obrazloženje tog dijela konstatiralo je da je logično da Bandić nije mogao znati koliki će troškovi biti zato što nisu niti bili navedeni u zahtjevu za donacijom štandova, nego tek kada mu budu dostavljeni računi.
Onaj politički dio, pak, u prvom stupnju je objašnjen da je najnormalnije da Bandić želi da se njegova podrška vidi na lecima i plakatima. To je vezano uz onu anegdotu za koju se doznalo iz tajno snimljenih razgovora kada je Željka Markić bila nezadovoljna plakatima jer je ispadalo kao da Grad Zagreb organizira referendum, da je to nakaradno, jer će ionako objaviti zahvalu gradonačelniku.
Uostalom, navodi sad Vrhovni sud, Bandić je i drugim udrugama izlazio u susret, mnogima su naplaćivani samo dovoz, odvoz, montaža, demontaža. USKOK je, pak, u postupak ušao s tvrdnjom da pokroviteljstvo što ga je Bandić potpisao, nije spominjalo financijsku pomoć, a na kraju je ipak došlo do materijalne vrijednosti, tada se spominjalo 308.000 kuna.
Kao konačna vrijednost godinama sporne donacije sve dok to sad Vrhovni sud nije prelomio, navodi se 105.468 kuna i 75 lipa.
Inače su posebno zanimanje javnosti tijekom postupka protiv Bandića, Lovrić i Palac izazvali tajno snimani telefonski razgovori, primjerice oni oko tiskanja jumbo plakata, kad je Markić zvala Lovrića da mu kaže da su izmijenjeni plakati "nakaradni", pa Lovrić savjetuje neka s tim prigovorom zove Bandićevog vozača.
No, Markić to nije uspijevalo, pa je Lovrić osobno zvao Bandića. A Bandić je reagirao ovako:
"Reci, što ova sad komplicira? Nek' radi sama i nek' puši k...c! Jesam ti rekao kako to može ići? Skini mi je s k...a!"
U sljedećem razgovoru njih dvojice Bandić je poručio, njoj preko pročelnika:
"Ona bi preko mojih leđa kokošarila, a ja sam ono što ona zna o politici odavno zaboravio. Dobit će k...c! Boljeg partnera od Bandića neće imati"
Markić je smetao logo Grada Zagreba na plakatima. Dalje se došlo na pitanje one "ladice" i faktura o čemu je Bandić govorio svom pročelniku:
"Halo Ivane, ako bude priče, onda je to deklatorna podrška. Kontroliraj ih i drži u ladici."
Naknadno je Bandić na konferenciji za novinare govorio da Grad nije dao nikakav novac za referendumsku inicijativu, da nije platio tiskanje plakata i letaka i da su Tržnice sve fakturirale i ispostavile račun udruzi za štandove.
