Znanstvenici su ugledali zraku svjetlosti kako izlazi iz oblaka plina prije no što je uopće u oblak i ušla. To iznenađujuće i zbunjujuće promatranje obavili su istraživači NEC Research Institute u Princetonu, SAD. Eksperiment koji su izvršili uključivao je lasere, komoru ispunjenu atomima hladnog cezija i super brzu štopericu.
Einstein je davno rekao da je svjetlosnu granicu nemoguće probiti, jer bi to, među ostalim, značilo putovati u prošlost. Međutim NEC znanstvenici vjeruju da njihov rad ne narušava Einsteinovu tvrdnju.
Svjetlosna zraka juri kroz oblak atoma tolikom brzinom da, zapravo, prednja ivica zrake postoji prije no što je zraka uopće i zašla u oblak. Ako vas to zbunjuje, ne brinite, i mnogi fizičari su se našli zatečenima, iako objašnjavaju da je to prirodna posljedica valne prirode svjetlosti. Iako je rad znanstvene grupe i njena voditelja Dr. Wanga izvrstan, to nije prvi put da je izveden takav Ťtrikť, ali je to zasigurno najdramatičnija od takvih izvedaba. Ranije ove godine jedna je skupina znanstvenika uspjela postići brzinu mikrovalne zrake 7 posto veću od brzine svjetlosti, a prošle su godine izvijestili da su uspjeli usporiti svjetlost do puzanja.
Wangova je grupa učinak postigla ispaljivanjem laserske zrake u oblak cezijevih atoma. Prilagodivši frekvenciju laserske zrake energetskim razinama atoma, istraživači su postigli efekt zvan Ťnepravilan indeks lomať. Tako nešto pojačava takozvanu Ťgrupnu brzinuť zraka do brzine koju shvaćamo kao brzinu svjetlosti ? blizu 300 milijuna metara u sekundi. Grupna brzina zrake svjetlosti ovisi o mješavini frekvencija unutar zrake i medija kroz koji putuje. To ne mora biti brzina same zrake. Najvažnije je to da dok se može postići grupna brzina brža od brzine svjetlosti, nemoguće je taj efekt koristiti za odašiljanje informacija brže od brzine svjetlosti. Zbog velike grupne brzine vodeća ivica zrake napušta komoru ispunjenu cezijem 62-milijarditi dio sekunde prije no što u nju uđe.
Po Wangu, taj neobičan ishod ne ugrožava Einsteinove teorije, a posebno ne princip kauzalnosti koji govori da uzrok mora prethoditi učinku, kako je to do sada vjerovala većina fizičara. Nekolicina njih privatno priznaje da eksperimenti poput Wangovog mogu voditi do promjene nekih ustaljenih stavova.
Eksperiment je komentirao Dr. Guenter Nimtz s University of Cologne, koji je i sam provodio slične eksperimente; Ťučinak se ne može koristiti za putovanje u prošlost, već samo za sitno smanjenje vremena između uzroka i učinka. Razlog je taj što zraka svjetlosti posjeduje konačnu duljinu vremena, mnogo dulju no što bi imala i jedna koja bi postigla brzinu veću od brzine svjetlosti.ť
