Odzvanjaju melankolični zvuci tamburice na "Mojoj Juliški", čuje se ženski cijuk, muški zvižduci, glasno pjevanje iz grla, smijeh; lagano se cupka, lupa cipelama o pod u ritmu, neke ruke su dignute u zrak, a žene u sredini formiraju u razdraganom veselju tradicionalno slavonsko kolo. Tako su najvatreniji obožavatelji Miroslava Škore u nedjelju uživali u njegovu koncertu u najistočnijem gradu Hrvatske, u Iloku. Cijela manifestacija zove se "Iločka berba grožđa", a mi smo tamo otišli kako bismo vidjeli kako izgledaju koncerti nezavisnog predsjedničkog kandidata koji sa 20-ak posto ozbiljno prijeti Grabar-Kitarović i Milanoviću.
Šator u kojem je nastupio Škoro
Kiša i snažno nevrijeme skoro su pokvarili kulminaciju slavlja iločke manifestacije, no na kraju su padaline stale, a nebo se razvedrilo i otkrilo zvjezdano nebo kraja ljeta. Kako tu večer ne bi ništa pokvarilo, bio je postavljen i veliki bijeli šator u kojem su se održavali nastupi. Improvizirani pod osiguravao je da ljudi ne stoje u blatu. Piće je, u odnosu na zagrebačke cijene, zaista jeftino - 10-ak kuna za nešto kraće ili 60-ak za litru graševine.
Prije Škorina koncerta redali su se nastupi kulturno-umjetničkih društava, mnoštvo djece se u međuvremeno igralo u zabavnom parku, mirisi brze hrane širili su se zrakom, a tu su bila i hitna služba i policija u slučaju da nešto pođe po krivu. Parking je bio ispunjen, baš kao i šator u kojem je nastupao Škoro.
Ministri u posjetu Iloku
U šatoru smo, doduše ne za vrijeme Škorinog koncerta, vidjeli i novu ministricu poljoprivrede Mariju Vučković te bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Panenića, koji je također najavio svoju kandidaturu za predsjednika.
Sjeo sam u prve redove u blizini plesnog podija tako da sam frontalno gledao prema bini. Oko 21.50 stiže zvijezda večeri, ali i hrvatske politike. Ljudi u politici vole nova lica, a glazbenik Škoro ima vjernu publiku. Zabavno-ljubavna "Sokak bez imena", otvara koncert koji je trajao više od dva sata. Škoro pozdravlja publiku koje je sve više, zahvaljuje organizatora. Kaže kako je svjestan da ovdje ima i novinara (nismo sigurni misli li baš na nas, prethodno smo mu najavili da stižemo), pa pozdravlja prisutne da ga ponovno pozdrave, ali "kao da je došao netko poznat". Publika oduševljeno prihvaća poziv.
Narodno veselje
Vrlo brzo nakon toga sve se pretvara u tamburaško-zabavno-narodno veselje. Atmosfera kao u svatovima, topla, obiteljska i, mora se to reći, pristojna. Dok su mnogi sjedili za stolovima i na stolicama postavljenima ispred i oko plesnog podija, nekoliko metara ispred pozornice uz pivo i vino, mnogi su se vrlo brzo opustili, ustali, pa zaplesali i zapjevali. Publika je miks starijih i mlađih. Nema tu zabranjenih simbola, crnokošuljaša, znate da bismo napisali da ih ima. Kako večer ide dalje, sve je više potonjih. Mladi, do 20-ak godina očito vole Škoru, a vidjet ćemo hoće li tako biti i na izborima.
Lunapark na manifestaciji u Iloku
U tom, nazovimo ga tako, "zabavnom" prvom dijelu, Škoro animira publiku, pa malo pjevaju samo žene, malo samo muškarci na poziv pjevača. Počevši od "Zadnje želje" pa do "Sve je ona meni", kada Škoro poziva dečke da pjevaju curama.
Nakon "Garavuše garave" pjevač se prisjeća kako je prije godinu dana zbog zdravstvenih problema završio kod doktora jer su mu se "zaštopale" žile. Doktor mu je tada rekao da je na pozornici ukočen kao "drvena Marija" i da se treba više kretati. Stoga je zajedno s bendom pripremio koreografiju. Okupljenima šalje poruku važnosti brige za zdravlje, dakako u šaljivu tonu. "Moja Juliška" bila je vrhunac ovog dijela koncerta kao čiste seoske zabave u popularno-tamburaškom stilu. Atmosfera je na vrhuncu. Cijuk, zviždanje, ples i sreća ispunili su dvoranu. Svi su ispred pozornice, ovacije bendu na kraju.
Nagovještaj političkog
A, onda je na red došao "Mata", ozbiljna i njegova najmoćnija tamburaška pjesma koja je sa slikama "Križnog puta" 1940-ih i krvavog rata 1990-ih lagano najavila skretanje smjera koncerta prema političkom. To se odrazilo i u promjeni Škorina stava čije se tijelo ukočilo i poprimilo ozbiljnost čovjeka s iskustvom, nasuprot brzim i frenetičnim pjesmama. Inače, u kratkom intervjuu prije koncerta Škoro nam je rekao kako koncerte ne shvaća u političkom smislu, nego samo kao događanje koje ima za cilj zabaviti publiku.
"Moj orkestar i ja smo predugo na sceni i prema svom se poslu odnosimo vrlo profesionalno. Naš posao je glazba i zabava. Poštujemo i cijenimo našu publiku i organizatore. Nitko nas ne angažira da radimo političke skupove, nego da uz te moje pjesme posjetitelji provedu ugodnu večer. Na koncertima ne potenciram politički angažman jer bi to bilo nekorektno prema svima; orkestru, publici i organizatoru. Imam dovoljno godina i iskustva da znam odijeliti kruške od jabuka." Pa ipak, i sam kaže da je svaki njegov koncert kampanja, a moglo se to vidjeti i u Iloku.
Ipak, s obzirom na socijalni i angažirani karakter nekih njegovih pjesama, na to da je odnedavno postao predsjednički kandidat, pa i da mu na službenoj Facebook stranici u opisu piše da je "političar", drugi dio koncerta je teško ne promatrati u kontekstu politike. A, vjerujem, i sam Škoro bi se ipak na kraju složio da je, posebno u ovom trenutku, nemoguće potpuno odvojiti političko od zabavnog. U prilog tome navodim njegovu tvrdnju u intervjuu za Radioteleviziju Herceg-Bosne gdje je rekao kako "smo stalno u politici" te da je sve politika. "Svatko tko misli da nešto nije politika se jako vara... Mi smo riba, a politika je voda. Probajte izvaditi ribu iz vode pa ćete vidjeti što će se dogoditi."
I tako, nakon uglavnom pjesama ljubavne tematike i tečnih, lakih nota, "Moja je kuća na kraju sela", "Tajna najveća", na kojoj je gostovala kći njegova poznanika, Maja Tadić, znakovite "Sve poštivam, svoje uživam", "Otvor ženo kapiju", "Milo moje", "Golubice", koja zvuči kao da je izgubljena pjesma Bijelog Dugmeta, i "Ne vjeruje srce pameti", uslijedio je za kraj blok snažno domoljubno-politički intoniranih pjesama.
Pozdrav braniteljima
Zanimljivo je primijetiti da je taj dio pjesama, sa snažnom domoljubno-nacionalnom porukom poput "Od kud ti pravo", "Reci brate moj" i "Vrijedilo je" glazbeno gledano pod jakim utjecajem rocka iz bivše Jugoslavije i zapadnog rocka. Škoru prate vrhunski glazbenici. I na njima se vidi da im više odgovora ovaj dio koncerta u kojem mogu pokazati što znaju. Zvučna slika je postala šira, moćnija, epskija, veća i bogatija od ranije, a distorzirana gitara davala je posebnu težinu i žestinu.
Iz prvih sam redova slušao Škorin nastup
"Vrijedilo je", pjesma tijekom koje je publiku pozvao da zapjevaju za sve branitelje, opjevavanje je legende o dolasku Hrvata prožete snažnom biblijskom simbolikom i žudnjom za Božjom ljubavlju koju je starozavjetni Jahve ljubomorno namijenio samo jednom izabranom narodu. No, poruka je prenesena postmodernistički, eklektičnim spajanjem žestine rock žanra s različitim etno utjecajima, vrhunac koje nosi solaža gitarista Brune Kovačića u stilu Davida Gilmoura. S druge strane, u "Sude mi" može se pronaći i utjecaj Deep Purplea, a u "Reci brate moj" utjecaj rocka 1970-ih i nezaobilaznog Bijelog Dugmeta koji tek s Thompsonovim glasom postaje izraženiji.
Kulminacija je koncerta, razumljivo, bila tijekom izvođenja Thopsonove pjesme "Lijepa li si" koju je posvetio veličanstvenoj pobjedi Hrvatske 4:0 protiv Slovačke i "Sude mi". Škoro pritom ne propušta održati nacionalnu lekciju o lošoj naravi podjela, naglasivši da nije bitno odakle dolazimo, Slavonije, Dalmacije, Zagorja, Hercegovine... već je "najvažnije da budemo pošteni ljudi, Hrvati." "Ajmo, Hrvati", pozvao je Škoro sve u završnicu pjesme.
Vjera, ljubav i domovina
"Sude mi" je posvetio također braniteljima te je zamolio sve da upale svjetiljke na mobitelima za njih, "majke i djecu koji su napustili domove i otišli van, da se vrate kućama". Koncert je završio "Svetinjom", kritički usmjerenom pjesmom prema svim Hrvatima koji se kunu u "vjeru, ljubav i domovinu", a djeluju suprotno tome, te nostalgičnom i emotivnom izvedbom "Ne dirajte mi ravnicu" koja je ove godine napunila 30 godina.
"Moje su pjesme dijelom angažirane i socijalne, ali to je oduvijek bilo tako. Najveća je promjena što me dobar dio ljudi pri fotografiranju zove 'predsjedniče', pa mi je to sad kao nadimak. Zna se dogoditi da i na koncertu počnu malo skandirati, ali drugih promjena nema, osim što su nam neke koncerte gradonačelnici HDZ-a otkazali", rekao nam je Škoro, na čijem koncertu ovaj put ipak nije bilo skandiranja "Škoro, predsjedniče".
Oduševljena publika vratila je bend na bis tijekom kojega je Škoro razbio ozbiljnost završnice s ponovnim izvedbama "Zadnje želje" i tamburaške "Sve poštivam, svoje uživam". Iz publike je pri kraju uzeo zastavu na kojoj je pisalo "Posušje Herceg-Bosna". Moj dojam je da mu tamburaške pjesme vokalno daleko bolje stoje i ističu njegovu boju glasa. Neki aranžmani tradicionalnih tamburaških stvari u pop ruhu, s elementima bluesa i rocka, bolje zvuče s tradicionalnim akustičnim trzačkim instrumentima, a mislim i da bi se poruka određenih pjesama doimala autentičnije da je snimljena u tradicionalnoj formi. No, vjerojatno bi u tom slučaju i sam Škoro bio manje slušan i popularan.
Umjereniji od Thompsona, znači i od Kolinde?
S obzirom na to da je svaka njegova pjesma predizborna kampanja, zanimalo nas je znači li to da će zagovarati umjereniju politiku od aktualne predsjednice Grabar-Kitarović koja, poznato je, voli Thompsona čiji su stihovi i glazba ipak žešći od njegovih.
"Rekao sam da je cijeli moj životni put na sceni predizborna kampanja, a svaki nastup je skup, misleći na svoju mogućnost snalaženja u javnom prostoru i odgovornost prema ljudima koji te slušaju i prate. Recimo, silno me veseli korištenje riječi vjerodostojno u političkoj areni, jer su ti naši političari sve samo ne vjerodostojni. Nikako mi nije jasno odakle im petlja da nakon višegodišnjeg dokazano neuspješnog mandata traže još jedan", kaže Škoro jasno aludirajući na slogan kojim je, na krajnjoj desnici omraženi, Andrej Plenković osvojio vlast.
"To je kao da nekome gradiš kuću i ona se sruši, a ti veliš 'ajd da ti ja sad napravim još jednu!' Dakle, mene je lako provjeriti u svakom pogledu i vidjeti koliko sam vjerodostojan i kako se snalazim u javnosti. O žestinama i tuđim političkim stilovima ne želim previše trošiti riječi. To je forma i ona nije nebitna, ali osobno mi je sadržaj poruke mnogo važniji. Rekla je moja mater da tiha voda brege dere", kaže.
"Vidite da u cijelom svijetu ljudi cijene izvornost i tradiciju, pa se nadam da će i kod nas prevladati razum u odgovornim političarima kako valja u to ulagati i pomagati na sve načine organizatorima ovakvih manifestacija", kaže Škoro o svom nastupu na ovoj manifestaciji u Iloku. U prilog tome govori i činjenica da je nedavno prestižni francuski časopis Le Figaro oduševljeno pisao o ljepotama Slavonije i Baranje, pri čemu je, naravno, spomenuo i Ilok.
