"Sve smo ovo već vidjeli. Sjeverna Koreja prijeti ratom, diže bojnu pripravnost vojske, objavljuje mnoštvo kategoričkih i sve zlokobnijih izjava o svojim namjerama, a čak je prekinula i iznimno važnu telefonsku vezu s Južnom Korejom. Šalje praktički sve moguće signale koje šalje neka zemlja prije nego što krene u rat", stoji na početku članka u Washington Postu.
"Samo... većinu toga je Sjeverna Koreja činila i prije, uključujući i prekid međukorejske telefonske linije", ističe autor, postavljajući pitanje kako se onda može razlučiti pokušaj obmane od stvarne namjere da se započne opći rat.
I nudi rješenje - industrijski kompleks Kaesong.
Taj je kompleks smješten neposredno uz granicu na teritoriju Sjeverne Koreje, ali u njemu rade Korejci s obje strane granice. Taj zajednički kompleks dvije su države otvorile 2002., u vrijeme razmjerno dobrih međusobnih odnosa, kao dobar primjer suradnje. Južnoj Koreji u interesu je bila, i danas je, iznimno jeftina radna snaga sa sjevera, a Pjongjangu je to prilika da se domogne većih količina toliko potrebne čvrste valute.
Post naglašava kako je funkcioniranje kompleksa Kaesong u cijelosti ovisno o sjevernokorejskom političkom vodstvu i da bi njegovo iznenadno zatvaranje bilo razlog za zabrinutost.
"No sve dok on radi, kao što je radio uza sve napetosti i provokacije posljednjih tjedana, vjerojatno možemo pretpostaviti da Sjeverna Koreja ne namjerava doista pokrenuti rat", navodi se u članku.
Kaesong i dalje nesmetano radi i doista bi, čak i za vlasti u Pjongjangu, bilo protivno logici da očekuje da plaće radnicima dođu iz iste one zemlje koju će svaki čas pretvoriti u "plamteće more". Dodatni je argument za razmišljanje da neće biti rata jest i podatak da Sjeverna Koreja dosad nije odlučila prekinuti tri druge telefonske linije koje služe za izravnu vezu između sjeverno i južnokorejskih kontrolora leta, ocjenjuje Washington Post.
