U vrijeme informatiziranog svijeta, u Hrvatskoj administracija i dalje izluđuje prosječnog građanina. Nebrojene sate provodimo ispred šaltera prikupljajući brojne dokumente i pečate, tako da pitanje od kojeg svi strepimo, "A gdje vam je pečat?", simbolizira apsurdnost sustava u kojem živimo, piše HRT.
Nataša Kraljević Kolbas i Dean Šoša snimili su dokumentarac u kojemu su se pozabavili velikim birokratskim i administrativnim aparatom, zakonima koje ne razumijemo i koji se preklapaju. Pritom su razgovarali s ljudima koji su i sami zapeli u labirintu birokracije i samosvrhovite administracije, te svjedoče papirologiji koja indirektno potiče klijentelizam "jer uvijek moraš tražiti vezu" da obaviš posao ili središ dokumentaciju.
(Ne)ukinuti pečat
Vedran Jakominić za posao po šalterima vodi bitku s (ne)ukinutim pečatom: "Kad dolazim od porezne uvijek je to vrlo ugodno i nimalo stresno, pa mi nije htio predati dokument jer nisam imao pečat. A ono, pečat je službeno ukinut 5.6.2017. Na žalost, nije ukinut, postoji 227 pravilnika koji definiraju upotrebu pečata. Iako je pečat ukinut, ja do poreznog akta bez pečata doći ne mogu."
Komplicirana procedura
Danijela Jerković ispričala je koliko je komplicirano doći samo do informacije za izgradnju kuće.
"Ništa se ne može riješiti mailom, sve se mora osobno, urudžbirati se mora. Znači, imate nekoliko potvrda, sve se mora čekati minimalno mjesec dana. Da dobijete informacije gdje se vaša potvrda nalazi, to je nemoguća misija… Nakon 9 mjeseci građevinsku dozvolu uopće nemamo, kuću nismo mogli rušiti i nismo se maknuli s početne točke", objasnila je Danijela.
"Onda putem shvatite da vaša kuća iz snova zapravo mora biti ista kao susjedova zbog 'xy' zakona koji to nalažu. A zamislite tek starije ljude, bez interneta, same, koji se za pomoć obraćaju dobrim susjedima, koji za njih istražuju što, kako i zašto trebaju činiti kako bi ostvarili svoja prava… Što je opet tuđi posao… A nerijetko naiđete i na nejednako tumačenje istog članka od dvaju referenata… I tako se vrtite u krug", dodala je.
Besmislen gubitak vremena
Suzana Rešetar, koja ima sina s autizmom, ispričala je kako svakih 6 mjeseci mora voditi dijete na procjenu i donositi nove nalaze, što besmisleno oduzima vrijeme.
"Ivano je dijete koje je konstantno pod nekakvom dijagnostikom. Dakle, s njim se stalno rade procjene od strane logopeda, edukacijskog rehabilitatora, radnog terapeuta, psihijatra, neuropedijatra, psihologa. U prosjeku svakih 6 mjeseci mi smo na ponovnoj procjeni jer sustav nas svakih 6 mjeseci obvezuje novim nalazima. Autizam je stanje. Moje dijete ima devet i pol godina, ima devet godina autizma, imao ga je jučer, ima ga danas, imat će ga sutra i naredne dane. Stalno dokazivati da dijete ima stanje, ne bolest, da je to stanje cjeloživotno i da se to neće promijeniti, da je tako, stvarno je besmisleno i gubljenje vremena", kaže Suzana.
U Švedskoj nema pečata
Melisse Blixt, koja je radila i udala se u Švedskoj, čije ima i državljanstvo, a sada se s obitelji vratila u Hrvatsku, govorila je o problemima s matičnim uredom budući da nije imala pečat na švedskom dokumentu.
"Prve poteškoće sam imala u matičnom uredu, gdje sam trebala registrirati da sam se udala u Švedskoj da bih mogla napraviti osobnu i tu su ostali šokirani činjenicom da sam donijela švedski dokument i da taj dokument nema nikakvog pečata. Onda sam ja pokušala objasniti da mi u Švedskoj nemamo pečat i da taj dokument ja mogu sada isprintati i taj isti dokument bi mi osoba u Švedskoj isprintala, ali ona se nije dala. I ona je meni pokušavala objasniti da mi u Hrvatskoj trebamo pečat. I sada ne znam kako ću ja to napraviti jer Švedska nema pečat.
