Prije osam godina sam igrao jedan od svojih brojnih turnira iz serije Istarske Rivijere. Poznata turneja Hrvatskih futures turnira ima veliku povijest i tradiciju te koja okuplja neke od najboljih nižerangiranih igrača te nadolazećih zvijezda. Termin je idealan za privući vrlo kvalitetne igrače tog nivoa jer su to prvi turniri na zemlji u Europi nakon zimske indoor sezone futuresa. U rano proljeće tako na ovaj turnir dođu svi ljubitelji zemljane podloge i svi oni kojima je jednostavnije sjesti u auto i doći igrati turnire umjesto letjeti preko pola svijeta. Sjećam se jednog od turnira u toj seriji koji se održavao u Vrsaru. Došao sam na taj turnir sa svojim tadašnjim trenerom Goranom Prpićem, s kojim sam volio gledati mečeve drugih igrača na turnirima na kojima sam nastupao.
Naletjeli smo tako za vrijeme kvalifikacija na meč tada 18-godišnjeg Dominica Thiema.
Čuo sam već tada za tog mladog Austrijanca i imao je zaista zapažene rezultate na juniorskom Touru, ali gledajući u njega nisam primjećivao ništa spektakularno. Pripisujem to tadašnjem manjku iskustva i načinu gledanja na tenis, jer je, potpuno suprotno mom dojmu, Prpa rekao da mu se jako sviđa kako Thiem igra. Prpa je uvijek imao oko za taktičke komponente i otkrivanje potencijala u igračima, što mi je više puta dokazao, pa tako nisam sumnjao u njegovu procjenu već nastavio pobliže pratiti Thiemov razvoj.
Već nakon nešto više od dvije i pol godine Thiem je probio top 100. Bilo je to početkom 2014. s njegovih 20 godina. Puno je pažnje skrenuo na sebe, ali ako uspoređujemo to s hypeom kakav su izazivali igrači poput Alexandera Zvereva, Stefanosa Tsitsipasa i Denisa Shapovalova, daleko je manje breme nosio na leđima. Međutim 2016. je krenuo njegov streloviti uspon u sam vrh nakon što je u Buenos Airesu pobijedio Rafaela Nadala na zemlji, a ubrzo nakon toga odigrao i polufinale na Roland Garrosu te ušao u top 10.
Thiem se isprofilirao kao igrač koji pretežito voli zemlju, što je i pokazivao svake godine nakon Australian Opena, kad bi umjesto igranja u Europi u dvorani na betonu birao Južnu Ameriku i zemlju. Zaista, od njegovih 13 ATP titula, čak devet ih je bilo na zemlji. Najbolji rezultati na Grand Slamovima su mu uvijek bili na Roland Garrosu, gdje je dvaput došao do polufinala i jednom do finala.
Kao dijete je prve teniske korake napravio uz tatu koji je bio trener. Puno je bilo očeva i majki koji su svojoj djeci bili treneri, ali i ‘treneri’; otac Wolfgang je, međutim, bio jedan od rijetkih nenametljivih teniskih roditelja, te je, došavši raditi kao trener u akademiju Güntera Bresnika, dogovorio s tim trenerom da preuzme njegova sina Dominica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Thiem i ove godine dolazi u Roland Garros kao jedan od favorita za osvajanje, ali ipak s većom dozom samopouzdanja nego ranije
Bresnik je bio vrlo poznat trener i puno prije Dominicova dolaska. Iako je tenis počeo igrati tek sa 16 godina, i to samo rekreativno dok je studirao medicinu, isprofilirao se u teniskog stručnjaka i trenirao neka jako poznata imena poput Borisa Beckera, Henria Lecontea, Patricka McEnroea i Ernestsa Gulbisa. Thiem je gotovo cijelu svoju karijeru proveo s Bresnikom, a prvi znakovi da je počelo dolaziti do zasićenja u odnosu pojavili su se krajem 2017. kad je Teamu Thiem pridružen Galo Blanco, Španjolac koji je radio s mnogim mladim igračima. Blanco je Thiemu donio val osvježenja i uz njega je došao do svog prvog finala na Grand Slamovima, prošle godine u Roland Garrosu.
Međutim, nakon 10 mjeseci suradnje došlo je do prekida, a Thiem je do daljnjega putovao malo s Bresnikom, a malo s ocem. Nakon ovogodišnjeg Roland Garrosa Thiem je počeo trenirati s Nicolásom Massúom, Čileancem koji je imao impresivnu karijeru. Bio je top 10, ali ono po čemu ga pamte je osvajanje zlatne medalje u singlu i u paru na Olimpijskim Igrama u Ateni 2004. Jedini je tenisač u povijesti kojem je to pošlo za rukom, a i dan-danas su to jedine dvije zlatne medalje na Olimpijskim Igrama za Čile. Suradnja između njih dvojice je na početku djelovala slično kao i s Blancom — Massu je bio tu da donese osvježenje i da Thiem i Bresnik ne provode cijelu godinu skupa, jer nakon provođenja toliko vremena zajedno (više nego s ženom i djecom) dođe do zasićenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Thiem je tako na valu osvježenja došao do svoje prve Masters 1000 titule i to u Indian Wellsu, što je bilo teško za očekivati s obzirom da je ipak zemlja njegova najdraža podloga, a dotad je igrao dva finala na turnirima Masters serije, i to oba na zemlji u Madridu, gdje je mala nadmorska visina. Da priča bude još impresivnija, u finalu IW-a je pobijedio Rogera Federera, koji je zaista igrao dobro u tom trenutku, a to je Roger kasnije i potvrdio osvojivši Miami. Tjedni su prolazili, a Thiema je sve teže bilo vidjeti s Bresnikom, pa je tako uoči turnira u Barceloni došla i službena potvrda kako Thiem više ne radi s Bresnikom, te da je Massu njegov full time coach.
Ono što je Massu donio Thiemu (osim osvježenja) je varijacija u igri. Austrijanac inače najčešće na reternu stoji jako daleko, a onda svojim projektilima odguruje suparnika od terena te sebe približava osnovnoj crti. Nakon toga kreće njegova uobičajena agresivna igra sa zadnje linije i kad uhvati suparnike u mlin, ne ispušta ih. Međutim s Massuom je počeo i ulaziti u reterne, više mijenjati tempo i češće se pojavljivati na mreži. U maestralnom meču protiv Nadala u polufinalu ovotjednog turnira u Barceloni pokazao je svu raskoš svoje igre i ponovno nas podsjetio koliko agresivan može biti, ali i pokazao dozu samopouzdanja koju je izgradio s Massuom. U finalu je pobijedio Daniila Medvedeva.
U prvoj izjavi nakon prekida suradnje s Thiemom, Bresnik je izjavio da se Thiema i dalje “doživljava kao klinca”. I zaista, većina svjetskih medija i dalje priča o Thiemu kao o “igraču nove generacije”, iako mu je već 26. Došlo je već puno mlađih igrača u vrh svjetskog tenisa, ali valjda zbog dugovječnosti velike trojke on i dalje u očima nekih promatrača spada među ‘klince’.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Već se godinama postavlja pitanje tko su ti ljudi koji bi trebali nasljediti Novaka Đokovića, Nadala i Federera i Thiem je bio među igračima koji su se postavljali kao kandidati. Prokletstvo nose svi igrači koji su na vrhunskom nivou a dolaze nakon njih jer je ljestvica postavljena na najviše razine u povijesti tenisa. Tako da Thiemu činjenica da je zadnje tri godine minimalno dolazio do polufinala u Roland Garrosu ne pomaže previše jer ga se automatski uspoređuje s nekim od Trojke. Đoković je jedini od njih kojeg je Thiem uspio pobijediti na Grand Slamovima, i to u Roland Garrosu 2017. kad su krenuli Noletovi problemi s laktom. S Federerom ima pozitivan omjer od tri pobjede i dva poraza, ali se nikad nisu susreli na Grand Slamu.
U pohodu na svoj prvi Grand Slam, kojem se Thiem sigurno s pravom nada već u Roland Garrosu za manje od dva mjeseca, gotovo sigurno će morati pobijediti Nadala. Osim ako mu netko ne učini tu uslugu prije nego što se susretnu u ždrijebu. Nadala je Thiem pobijedio četiri puta, ali nikada u meču na tri dobivena seta. U prva tri pokušaja na Grand Slamovima je gubio sva tri puta s 3:0 u setovima (sva tri u Roland Garrosu), a prošle godine na US Openu je izgubio 7:6 u petom.
Thiem je poznat po tome da igra jako puno turnira u sezoni i da ne uzima preduge trening blokove. Za nekog tko je član društva top 10, Thiem zaista igra jako puno pa je tako u 2016. i 2017. godini odigrao čak 27 turnira u sezoni, u 2018. ‘samo’ 24 jer je imao tri Davis Cup susreta. Ove godine se, uz suradnju s novim trenerom, počinju pokazivati promjene i u kontekstu broja turnira. U zadnje tri godine, Thiemu je Roland Garros bio 14. turnir po redu u sezoni, a ove godine će biti 11. ukoliko nastupi u Madridu i Rimu, što je za očekivati s obzirom da su to Mastersi na njegovoj najdražoj podlozi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve ukazuje na to da Thiem i ove godine dolazi u Roland Garros kao jedan od favorita za osvajanje, ali s obzirom na sve ipak s većom dozom samopouzdanja nego ranije. Bez obzira na to što Nadal i Đoković u zadnja dva mjeseca ne izgledaju dominantno, oni uvijek na Grand Slamu budu u najboljem mogućem izdanju. Pridodajmo njima Federera koji je odlično odigrao Ameriku u ožujku i koji prvi put nakon tri godine dolazi na zemlju s nekim od svojih skrivenih asova u rukavu i dobivamo vrhunsku uvertiru u zemljani Grand Slam, a Thiem izazov da napokon na velikoj sceni potvrdi da može protiv najvećih u povijesti.
Nije loše za lika koji je djelovao tromo pri jednoručnom bekendu na Istarskoj Rivijeri.
Može li Thiem protiv najvećih?
Prije osam godina sam igrao jedan od svojih brojnih turnira iz serije Istarske Rivijere. Poznata turneja Hrvatskih futures turnira ima veliku povijest i tradiciju te koja okuplja neke od najboljih nižerangiranih igrača te nadolazećih zvijezda. Termin je idealan za privući vrlo kvalitetne igrače tog nivoa jer su to prvi turniri na zemlji u Europi nakon zimske indoor sezone futuresa. U rano proljeće tako na ovaj turnir dođu svi ljubitelji zemljane podloge i svi oni kojima je jednostavnije sjesti u auto i doći igrati turnire umjesto letjeti preko pola svijeta. Sjećam se jednog od turnira u toj seriji koji se održavao u Vrsaru. Došao sam na taj turnir sa svojim tadašnjim trenerom Goranom Prpićem, s kojim sam volio gledati mečeve drugih igrača na turnirima na kojima sam nastupao.
Naletjeli smo tako za vrijeme kvalifikacija na meč tada 18-godišnjeg Dominica Thiema.
Čuo sam već tada za tog mladog Austrijanca i imao je zaista zapažene rezultate na juniorskom Touru, ali gledajući u njega nisam primjećivao ništa spektakularno. Pripisujem to tadašnjem manjku iskustva i načinu gledanja na tenis, jer je, potpuno suprotno mom dojmu, Prpa rekao da mu se jako sviđa kako Thiem igra. Prpa je uvijek imao oko za taktičke komponente i otkrivanje potencijala u igračima, što mi je više puta dokazao, pa tako nisam sumnjao u njegovu procjenu već nastavio pobliže pratiti Thiemov razvoj.
Već nakon nešto više od dvije i pol godine Thiem je probio top 100. Bilo je to početkom 2014. s njegovih 20 godina. Puno je pažnje skrenuo na sebe, ali ako uspoređujemo to s hypeom kakav su izazivali igrači poput Alexandera Zvereva, Stefanosa Tsitsipasa i Denisa Shapovalova, daleko je manje breme nosio na leđima. Međutim 2016. je krenuo njegov streloviti uspon u sam vrh nakon što je u Buenos Airesu pobijedio Rafaela Nadala na zemlji, a ubrzo nakon toga odigrao i polufinale na Roland Garrosu te ušao u top 10.
Thiem se isprofilirao kao igrač koji pretežito voli zemlju, što je i pokazivao svake godine nakon Australian Opena, kad bi umjesto igranja u Europi u dvorani na betonu birao Južnu Ameriku i zemlju. Zaista, od njegovih 13 ATP titula, čak devet ih je bilo na zemlji. Najbolji rezultati na Grand Slamovima su mu uvijek bili na Roland Garrosu, gdje je dvaput došao do polufinala i jednom do finala.
Kao dijete je prve teniske korake napravio uz tatu koji je bio trener. Puno je bilo očeva i majki koji su svojoj djeci bili treneri, ali i ‘treneri’; otac Wolfgang je, međutim, bio jedan od rijetkih nenametljivih teniskih roditelja, te je, došavši raditi kao trener u akademiju Güntera Bresnika, dogovorio s tim trenerom da preuzme njegova sina Dominica.
Thiem i ove godine dolazi u Roland Garros kao jedan od favorita za osvajanje, ali ipak s većom dozom samopouzdanja nego ranije
Bresnik je bio vrlo poznat trener i puno prije Dominicova dolaska. Iako je tenis počeo igrati tek sa 16 godina, i to samo rekreativno dok je studirao medicinu, isprofilirao se u teniskog stručnjaka i trenirao neka jako poznata imena poput Borisa Beckera, Henria Lecontea, Patricka McEnroea i Ernestsa Gulbisa. Thiem je gotovo cijelu svoju karijeru proveo s Bresnikom, a prvi znakovi da je počelo dolaziti do zasićenja u odnosu pojavili su se krajem 2017. kad je Teamu Thiem pridružen Galo Blanco, Španjolac koji je radio s mnogim mladim igračima. Blanco je Thiemu donio val osvježenja i uz njega je došao do svog prvog finala na Grand Slamovima, prošle godine u Roland Garrosu.
Međutim, nakon 10 mjeseci suradnje došlo je do prekida, a Thiem je do daljnjega putovao malo s Bresnikom, a malo s ocem. Nakon ovogodišnjeg Roland Garrosa Thiem je počeo trenirati s Nicolásom Massúom, Čileancem koji je imao impresivnu karijeru. Bio je top 10, ali ono po čemu ga pamte je osvajanje zlatne medalje u singlu i u paru na Olimpijskim Igrama u Ateni 2004. Jedini je tenisač u povijesti kojem je to pošlo za rukom, a i dan-danas su to jedine dvije zlatne medalje na Olimpijskim Igrama za Čile. Suradnja između njih dvojice je na početku djelovala slično kao i s Blancom — Massu je bio tu da donese osvježenje i da Thiem i Bresnik ne provode cijelu godinu skupa, jer nakon provođenja toliko vremena zajedno (više nego s ženom i djecom) dođe do zasićenja.
Thiem je tako na valu osvježenja došao do svoje prve Masters 1000 titule i to u Indian Wellsu, što je bilo teško za očekivati s obzirom da je ipak zemlja njegova najdraža podloga, a dotad je igrao dva finala na turnirima Masters serije, i to oba na zemlji u Madridu, gdje je mala nadmorska visina. Da priča bude još impresivnija, u finalu IW-a je pobijedio Rogera Federera, koji je zaista igrao dobro u tom trenutku, a to je Roger kasnije i potvrdio osvojivši Miami. Tjedni su prolazili, a Thiema je sve teže bilo vidjeti s Bresnikom, pa je tako uoči turnira u Barceloni došla i službena potvrda kako Thiem više ne radi s Bresnikom, te da je Massu njegov full time coach.
Ono što je Massu donio Thiemu (osim osvježenja) je varijacija u igri. Austrijanac inače najčešće na reternu stoji jako daleko, a onda svojim projektilima odguruje suparnika od terena te sebe približava osnovnoj crti. Nakon toga kreće njegova uobičajena agresivna igra sa zadnje linije i kad uhvati suparnike u mlin, ne ispušta ih. Međutim s Massuom je počeo i ulaziti u reterne, više mijenjati tempo i češće se pojavljivati na mreži. U maestralnom meču protiv Nadala u polufinalu ovotjednog turnira u Barceloni pokazao je svu raskoš svoje igre i ponovno nas podsjetio koliko agresivan može biti, ali i pokazao dozu samopouzdanja koju je izgradio s Massuom. U finalu je pobijedio Daniila Medvedeva.
U prvoj izjavi nakon prekida suradnje s Thiemom, Bresnik je izjavio da se Thiema i dalje “doživljava kao klinca”. I zaista, većina svjetskih medija i dalje priča o Thiemu kao o “igraču nove generacije”, iako mu je već 26. Došlo je već puno mlađih igrača u vrh svjetskog tenisa, ali valjda zbog dugovječnosti velike trojke on i dalje u očima nekih promatrača spada među ‘klince’.
Već se godinama postavlja pitanje tko su ti ljudi koji bi trebali nasljediti Novaka Đokovića, Nadala i Federera i Thiem je bio među igračima koji su se postavljali kao kandidati. Prokletstvo nose svi igrači koji su na vrhunskom nivou a dolaze nakon njih jer je ljestvica postavljena na najviše razine u povijesti tenisa. Tako da Thiemu činjenica da je zadnje tri godine minimalno dolazio do polufinala u Roland Garrosu ne pomaže previše jer ga se automatski uspoređuje s nekim od Trojke. Đoković je jedini od njih kojeg je Thiem uspio pobijediti na Grand Slamovima, i to u Roland Garrosu 2017. kad su krenuli Noletovi problemi s laktom. S Federerom ima pozitivan omjer od tri pobjede i dva poraza, ali se nikad nisu susreli na Grand Slamu.
U pohodu na svoj prvi Grand Slam, kojem se Thiem sigurno s pravom nada već u Roland Garrosu za manje od dva mjeseca, gotovo sigurno će morati pobijediti Nadala. Osim ako mu netko ne učini tu uslugu prije nego što se susretnu u ždrijebu. Nadala je Thiem pobijedio četiri puta, ali nikada u meču na tri dobivena seta. U prva tri pokušaja na Grand Slamovima je gubio sva tri puta s 3:0 u setovima (sva tri u Roland Garrosu), a prošle godine na US Openu je izgubio 7:6 u petom.
Thiem je poznat po tome da igra jako puno turnira u sezoni i da ne uzima preduge trening blokove. Za nekog tko je član društva top 10, Thiem zaista igra jako puno pa je tako u 2016. i 2017. godini odigrao čak 27 turnira u sezoni, u 2018. ‘samo’ 24 jer je imao tri Davis Cup susreta. Ove godine se, uz suradnju s novim trenerom, počinju pokazivati promjene i u kontekstu broja turnira. U zadnje tri godine, Thiemu je Roland Garros bio 14. turnir po redu u sezoni, a ove godine će biti 11. ukoliko nastupi u Madridu i Rimu, što je za očekivati s obzirom da su to Mastersi na njegovoj najdražoj podlozi.
Sve ukazuje na to da Thiem i ove godine dolazi u Roland Garros kao jedan od favorita za osvajanje, ali s obzirom na sve ipak s većom dozom samopouzdanja nego ranije. Bez obzira na to što Nadal i Đoković u zadnja dva mjeseca ne izgledaju dominantno, oni uvijek na Grand Slamu budu u najboljem mogućem izdanju. Pridodajmo njima Federera koji je odlično odigrao Ameriku u ožujku i koji prvi put nakon tri godine dolazi na zemlju s nekim od svojih skrivenih asova u rukavu i dobivamo vrhunsku uvertiru u zemljani Grand Slam, a Thiem izazov da napokon na velikoj sceni potvrdi da može protiv najvećih u povijesti.
Nije loše za lika koji je djelovao tromo pri jednoručnom bekendu na Istarskoj Rivijeri.